ZAPRAVO.rsSve vesti
SECURITY

Braća Bulatović: porodična priča o ratu, književnosti i Crnoj Gori

Svedočenje Bulata Bulatovića o njegovom ocu Božu i stričevima otvara priču o porodici čiji su članovi ostavili trag u ratu, novinarstvu, književnosti i javnom životu Crne Gore.

14. oktobar 2026. 08:25 · 1 izvora
Braća Bulatović: porodična priča o ratu, književnosti i Crnoj Gori
Foto: Photo by Siegfried Poepperl on Pexels

Priča o braći Bulatović nije samo porodično sećanje, već i zapis o jednom vremenu u kojem su rat, politika, novinarstvo i književnost snažno određivali živote ljudi. U emisiji „+382“ Radio-televizije Crne Gore, Bulat Bulatović govorio je o svom ocu Božu, njegovoj braći, ratnim gubicima i vrednostima koje su se prenosile kroz porodicu.

ŠTA SE DOGODILO?

RTCG je 14. oktobra 2026. objavio razgovor sa Bulatom Bulatovićem, sinom Boža Bulatovića, književnika, pesnika, prevodioca i novinara. Tema razgovora bila je porodica čiji su članovi živeli kroz velike lomove 20. veka i istovremeno bili prisutni u kulturnom i javnom životu Crne Gore. Prema svedočenju Bulata Bulatovića, četvorica braće bila su povezana sa važnim jugoslovenskim medijima. Nikola Bulatović radio je na Radio Beogradu, Žarko na Televiziji Titograd, današnjoj Televiziji Crne Gore, Marinko je bio urednik u „Pobjedi“, dok je Božo objavljivao tekstove u beogradskoj „Borbi“. Božo Bulatović predstavljen je kao čovek koji je još kao petnaestogodišnjak pristupio partizanima, a kasnije se bavio književnošću, književnom kritikom, prevođenjem ruske literature, novinarstvom i kulturnim radom. Njegov sin ga opisuje kao zahtevnog kritičara, ali i kao dobronamernog čoveka spremnog da pomogne drugima. Porodična istorija bila je teško obeležena Drugim svetskim ratom. U razgovoru je navedeno da je najstariji od braće živ spaljen sa još devet ranjenih partizana u selu Izgori, u istočnoj Hercegovini, dok su stradali i drugi članovi šire porodice. Ti navodi u objavljenoj priči dolaze iz porodičnog svedočenja i nisu predstavljeni kroz zasebnu istoriografsku dokumentaciju. Jedan od ključnih motiva razgovora jeste način na koji se porodično sećanje na rat prenosilo na naredne generacije. Bulatović je rekao da se uz antifašističko nasleđe nije prenosila mržnja prema čitavim narodima, niti ideja kolektivne krivice. Kao poruku svog oca posebno pamti stav da ljude ne treba procenjivati prema naciji, veri ili poreklu, već prema tome kakvi su kao pojedinci.

ŠTA JE POTVRĐENO?

Potvrđeno je da je RTCG objavio tekst i emisijski prilog o porodici Bulatović i da je sagovornik bio Bulat Bulatović, sin Boža Bulatovića. Potvrđeno je i da se u prilogu Božo opisuje kao književnik, pesnik, prevodilac, književni kritičar, novinar i kulturni radnik. RTCG navodi da su članovi porodice bili povezani sa Radio Beogradom, Televizijom Titograd, „Pobjedom“ i „Bor bom“, kao i da je Božo Bulatović kao mladić učestvovao u partizanskom pokretu. U razgovoru se takođe govori o njegovim susretima sa književnicima, među kojima je bio i pesnik Vito Nikolić. Potvrđeno je i da je Crna Gora u porodičnom sećanju predstavljena kao zajednički okvir koji je povezivao braću, bez obzira na to gde su živeli i radili. Prema rečima njihovog potomka, oni su se vraćali zavičaju i održavali porodičnu bliskost. Važno je razlikovati činjenice koje proizlaze iz dostupnog novinarskog priloga od širih istorijskih zaključaka. RTCG je objavio porodično svedočenje i biografski prikaz, ali prilog nije naučna biografija niti arhivsko istraživanje o svim članovima porodice.

ŠTA NIJE POTVRĐENO / GDE SE IZVORI RAZILAZE?

U dostupnim izvorima nema poznatog javnog spora oko toga da je RTCG objavio razgovor sa Bulatom Bulatovićem ili da je Božo Bulatović bio književnik, novinar i prevodilac. Ipak, pojedini detalji o ratnim stradanjima, učešću u partizanskom pokretu i profesionalnim biografijama članova porodice u ovom tekstu oslanjaju se prvenstveno na porodično svedočenje i navode RTCG-a. Zbog toga ih treba čitati kao deo sećanja i novinarskog prikaza, a ne kao konačno utvrđenu istorijsku rekonstrukciju. Dostupni materijali ne nude potpunu bibliografiju, arhivske reference ili nezavisnu proveru svih navedenih događaja.

ZAŠTO JE OVO VAŽNO?

Ova priča je važna zato što pokazuje kako se velika istorija može razumeti kroz jednu porodicu. Rat se ovde ne pojavljuje samo kao niz datuma i vojnih događaja, već kao iskustvo pogibije, gubitka, političkog opredeljenja i porodičnog pamćenja. Istovremeno, priča o braći Bulatović podseća na ulogu koju su novinari, urednici, književnici i prevodioci imali u oblikovanju javnog života Crne Gore i tadašnje Jugoslavije. Njihov rad odvijao se u medijima i institucijama koje su povezivale različite sredine, pa porodična biografija postaje i mali pregled kulturnog prostora jednog vremena. Posebno je značajan naglasak na odbacivanju kolektivne krivice. U društvima koja i dalje raspravljaju o ratovima, identitetu i istorijskom nasleđu, poruka da se odgovornost ne pripisuje čitavim narodima predstavlja jasan pokušaj da se porodično iskustvo ne pretvori u nasleđenu mržnju. Priča takođe otvara pitanje odnosa između ličnog sećanja i istorijskog izvora. Svedočenja potomaka dragocena su za razumevanje porodične atmosfere, vrednosti i emocija, ali ih treba dopuniti arhivima, dokumentima i stručnom literaturom kada se iznose precizne tvrdnje o ratnim događajima.

ŠTA SLEDI?

Za potpuniju sliku bilo bi potrebno pregledati dostupne arhive, biografije i bibliografije članova porodice Bulatović, posebno dokumente o Božovom ratnom putu, radu u medijima i njegovom književnom opusu. Dodatnu proveru zaslužuju i navodi o stradanju članova porodice u Drugom svetskom ratu. RTCG je objavio razgovor kao deo emisije „+382“, pa se dalji kontekst može tražiti u celom emisijskom prilogu, a ne samo u tekstualnom sažetku. Za sada je najpreciznije ovu priču posmatrati kao dokumentovano novinarsko svedočenje o porodičnom nasleđu, a ne kao završenu istorijsku biografiju.