ZAPRAVO.rsSve vesti
SECURITY

Crna Gora usklađuje sankcije sa EU, ali bez jasnog dokaza o snažnom efektu u praksi

Analiza predstavljena na panelu BIRN-a ukazuje da Podgorica uglavnom preuzima međunarodne restriktivne mere, dok sopstvene nacionalne sankcije gotovo da ne koristi. Ključno pitanje više nije samo šta piše u odlukama Vlade, već koliko se te mere zaista sprovode i kakve posledice proizvode.

17. septembar 2026. 08:27 · 1 izvora
Crna Gora usklađuje sankcije sa EU, ali bez jasnog dokaza o snažnom efektu u praksi
Foto: Photo by Vladimir Srajber on Pexels

Crna Gora formalno prati međunarodnu politiku sankcija, pre svega mere Evropske unije i Ujedinjenih nacija, ali dostupne ocene ukazuju da je njihov praktični domet ograničen. Na panelu BIRN-a „Crna Gora i međunarodne sankcije: sistem koji funkcioniše ili spisak lepih želja“ stručnjaci i političari raspravljali su o tome da li postojeći sistem proizvodi merljive rezultate ili se uglavnom svodi na administrativno usklađivanje sa partnerima.

ŠTA SE DOGODILO?

Tema panela bila je primena Zakona o restriktivnim merama i način na koji Crna Gora uvodi sankcije prema državama, pojedincima i kompanijama. Prema navodima advokata Veselina Radulovića, koji je učestvovao u analizi sistema, zakon je usvojen krajem 2024. godine, a Vlada je od tada donela 24 odluke kojima su u domaći pravni poredak prenete međunarodne restriktivne mere. To znači da se Podgorica u najvećoj meri priključuje merama već utvrđenim na nivou EU ili UN, umesto da samostalno određuje nove sankcionisane subjekte. Crnogorska Vlada na svojoj zvaničnoj stranici navodi da restriktivne mere mogu obuhvatiti zamrzavanje imovine i sredstava, zabranu ulaska ili boravka, embargo na oružje, kao i ograničenja uvoza, izvoza, tranzita i finansijskih odnosa. Mere se mogu odnositi na države, fizička i pravna lica, organizacije i druge subjekte. U javnoj raspravi posebno je izdvojena razlika između međunarodnih i nacionalnih sankcija. Međunarodne mere Crna Gora preuzima na osnovu odluka međunarodnih organizacija ili usklađivanja sa politikom EU. Nacionalne mere bi, međutim, bile uvedene na osnovu sopstvene procene crnogorskih institucija. Prema oceni iznetoj na panelu, Vlada do sada nije koristila tu mogućnost.

ŠTA JE POTVRĐENO?

Potvrđeno je da Crna Gora ima zakonski okvir za primenu restriktivnih mera i da se on koristi za prenošenje međunarodnih sankcija u domaći pravni sistem. Zvanični državni portal navodi više kategorija mogućih mera, od zamrzavanja imovine do zabrana ulaska i trgovinskih ograničenja. Takođe je potvrđeno da je Crna Gora, u okviru svoje spoljne politike, pratila sankcije EU prema Rusiji nakon početka pune ruske invazije na Ukrajinu. Na panelu je bivši premijer Dritan Abazović rekao da je njegova tadašnja vlada uvela sankcije Rusiji i da je njihov efekat bio ograničen. Njegova izjava predstavlja političku ocenu i lično svedočenje o dometima tih mera, a ne nezavisno merenje ukupne efikasnosti sankcija. Suština nalaza nije da sankcije ne postoje, već da njihova formalna primena ne znači automatski i snažan efekat na ponašanje sankcionisanih lica ili na tokove novca i robe. Da bi mere bile delotvorne, potrebno je da ih prate nadzor banaka i carine, provera vlasništva, razmena podataka, istrage mogućeg zaobilaženja i sudska kontrola.

ŠTA NIJE POTVRĐENO / GDE SE IZVORI RAZILAZE?

Najspornija tačka jeste procena koliko su sankcije zaista efikasne. Učesnici panela ocenili su da njihova primena u Crnoj Gori uglavnom ostaje na nivou formalne državne politike i da nacionalne restriktivne mere praktično nisu korišćene. To je zaključak iznet na stručnom i javnom događaju, ali u dostupnim izvorima nisu predstavljeni potpuni, objedinjeni podaci o broju zamrznutih računa, blokiranoj imovini, odbijenim transakcijama, zaplenama ili pravosnažnim sudskim postupcima koji bi omogućili precizno merenje rezultata. Dodatno, Abazović je izneo tvrdnju da su sankcije prema Rusiji imale ekonomsku cenu za Crnu Goru i povezao ih sa gubitkom dela ruskih turista. U dostupnom izveštaju nije ponuđena nezavisna metodologija kojom bi se utvrdilo koliki je tačno deo turističkog pada bio posledica sankcija, a koliki drugih faktora. Zato tu tvrdnju treba tretirati kao političku procenu, a ne kao potvrđen uzročno-posledični zaključak. Nije potvrđeno ni da li će Vlada u budućnosti češće koristiti mogućnost uvođenja autonomnih nacionalnih sankcija. Radulović je ukazao da bi za to bili potrebni precizniji kriterijumi, jasnija procedura, efikasna sudska kontrola i periodično preispitivanje opravdanosti mera.

ZAŠTO JE OVO VAŽNO?

Sankcije imaju smisla samo ako mogu da promene ponašanje, ograniče pristup novcu i imovini ili spreče korišćenje teritorije i institucija za zaobilaženje međunarodnih odluka. Mala država poput Crne Gore može formalno da usvoji sankcije, ali je za njihovo sprovođenje potrebna jaka koordinacija više institucija: Vlade, finansijsko-obaveštajnih i policijskih struktura, carine, banaka, tužilaštva i sudova. Problem je i pravne prirode. Ako izvršna vlast samostalno uvodi sankcije prema pojedincima ili kompanijama, moraju postojati jasni kriterijumi za takvu odluku i mogućnost da pogođeni subjekti ospore meru. Bez toga, sankcije mogu postati politički instrument čija primena zavisi od trenutne procene vlasti. Sa druge strane, previše usko oslanjanje na odluke EU i UN može značiti da država reaguje tek kada su međunarodne liste već formirane, umesto da sama prepoznaje rizike u svom finansijskom i bezbednosnom sistemu. Tema je važna i za evropske integracije. Crna Gora želi da bude ocenjena kao pouzdan partner u spoljnoj i bezbednosnoj politici EU, ali usklađivanje propisa predstavlja samo prvi korak. Za kredibilitet sistema važni su i trag novca, stvarne blokade, kontrole izvoza, otkrivanje posrednika i postupci protiv onih koji pokušavaju da sankcije zaobiđu. Evropski dokumenti su ranije upozoravali države regiona da spreče korišćenje njihove teritorije za izbegavanje sankcija.

ŠTA SLEDI?

Sledeći korak trebalo bi da bude objavljivanje merljivih podataka o sprovođenju restriktivnih mera: koliko je odluka primenjeno, koliko imovine zamrznuto, koliko transakcija zaustavljeno i koliko je slučajeva prosleđeno tužilaštvu ili sudovima. Bez takvih pokazatelja javnost može da vidi šta je formalno usvojeno, ali ne i da proceni da li sistem funkcioniše. Za nacionalne sankcije potrebni su jasniji kriterijumi, obrazložene odluke, rokovi za preispitivanje i delotvoran pravni lek. Paralelno s tim, institucije bi morale da ojačaju kontrolu stvarnog vlasništva, nadzor nad rizičnim transakcijama i saradnju sa međunarodnim partnerima. Za sada je najprecizniji zaključak ograničen: Crna Gora sankcije formalno sprovodi i u značajnoj meri prati politiku EU, ali javno dostupni podaci ne omogućavaju da se tvrdi da su mere u praksi dale snažne ili sistemski izmerene rezultate. Dalja procena zavisiće od toga da li će institucije objaviti konkretnije podatke i pokazati kako se odluke primenjuju van političkih saopštenja.