ZAPRAVO.rsSve vesti
CRIME

NATO predstavio plan za mogući ruski napad, ali nema potvrde da rat „izbija svakog časa“

Vojni vrh Alijanse u Varšavi je 12. oktobra izložio takozvanu „Teoriju pobede“ — okvir za odvraćanje i odgovor u slučaju napada na teritoriju neke članice. To je planiranje scenarija, a ne najava neposrednog rata.

14. oktobar 2026. 08:24 · 1 izvora
NATO predstavio plan za mogući ruski napad, ali nema potvrde da rat „izbija svakog časa“
Foto: Photo by Xabi Oregi on Pexels

Naslov koji govori da „novi rat izbija svakog časa“ preuveličava ono što je zaista objavljeno. NATO je predstavio koncept za odbranu istočnog krila u slučaju ruskog napada, uz oslanjanje na dronove, senzore, veštačku inteligenciju i brzo povezivanje podataka. Istovremeno, javno dostupne informacije ne potvrđuju da Alijansa očekuje neposredan napad niti da je rat već pred vratima.

ŠTA SE DOGODILO?

Vrhovni saveznički komandant NATO-a za Evropu, američki general Aleksus Grinkevič, predstavio je 12. oktobra u Varšavi koncept nazvan „Teorija pobede“. Prema izveštajima Blumberga, Asošijeted presa i Rojtersa, ideja je da NATO u slučaju napada na jednu od članica zaustavi početni prodor, spreči zauzimanje i zadržavanje teritorije i brzo razbije sposobnost protivnika da nastavi operacije. Koncept predviđa veću upotrebu bespilotnih letelica, senzora, veštačke inteligencije i umrežavanja različitih vojnih jedinica. Cilj nije da tehnologija samostalno odlučuje o upotrebi smrtonosne sile, već da komandantima omogući brže prikupljanje i obradu podataka. U praksi, to bi moglo da znači da se informacije sa dronova, radara i satelita objedine kako bi se ranije otkrile neprijateljske jedinice i preciznije odredio odgovor. Grinkevič je poručio da bi NATO, ukoliko bude napadnut, nastojao da zaustavi napad i onemogući protivniku da ostvari ciljeve. Njegove izjave bile su istovremeno vojna poruka odvraćanja i pokušaj da se javnosti pokaže da Alijansa razrađuje scenarije za odbranu istočnog krila.

ŠTA JE POTVRĐENO?

Potvrđeno je da je NATO-ov vrhovni komandant za Evropu javno govorio o „Teoriji pobede“ na bezbednosnom forumu u Varšavi 12. oktobra 2026. godine. Potvrđeno je i da se koncept odnosi na mogući napad na teritoriju članice NATO-a, a ne na odluku da Alijansa započne rat. Javno dostupni izveštaji navode da plan uključuje kombinaciju konvencionalnih snaga i novih tehnologija, uključujući dronove, senzore i veštačku inteligenciju. NATO je poslednjih godina pojačao pažnju usmerenu na istočno krilo, naročito zbog rata u Ukrajini, incidenata povezanih sa dronovima, sajber-napada i drugih aktivnosti koje evropske vlade pripisuju Rusiji. Takođe je potvrđeno da ruske vlasti javno odbacuju tvrdnje da planiraju napad na države NATO-a. Moskva je, međutim, istovremeno upozoravala da bi na napad na rusku teritoriju odgovorila svim raspoloživim sredstvima. Te izjave dodatno podižu rizik od pogrešnog tumačenja, ali same po sebi nisu dokaz da je neposredan rat planiran.

ŠTA NIJE POTVRĐENO / GDE SE IZVORI RAZILAZE?

Nije potvrđeno da NATO očekuje da će rat izbiti „svakog časa“, niti da postoji odluka o konkretnom napadu ili vojnoj operaciji. Naslov o „novom ratu koji niko nije očekivao“ predstavlja senzacionalističko tumačenje vojnog planiranja. Sporne su i šire procene o tome koliko je verovatan ruski napad na neku članicu NATO-a. Pojedini evropski zvaničnici i bezbednosni stručnjaci upozoravaju na mogućnost ograničenih provokacija, sabotaža, sajber-operacija ili hibridnih napada. To, međutim, nije isto što i potvrda da Moskva priprema konvencionalnu invaziju. Nije potvrđeno ni da bi eventualni incident automatski doveo do sveobuhvatnog rata između Rusije i NATO-a. Član 5 Severnoatlantskog ugovora predviđa kolektivnu odbranu, ali način i obim odgovora zavise od procene saveznica i političkih odluka. Ni vojni planovi ni javne izjave jednog komandanta ne mogu sami da aktiviraju taj mehanizam.

ZAŠTO JE OVO VAŽNO?

Objavljivanje ovakvog koncepta važno je jer pokazuje da NATO pokušava da odgovori na promenjenu prirodu ratovanja. Rat u Ukrajini pokazao je koliko su važni dronovi, elektronsko ometanje, satelitsko izviđanje, precizno oružje i brzo prenošenje informacija između različitih jedinica. Za Alijansu je ključno i pitanje odvraćanja. Ako protivnik veruje da bi mogao da zauzme deo teritorije članice i da politički razjedini saveznike pre nego što stigne ozbiljan odgovor, rizik od provokacije raste. NATO zato želi da pokaže da bi napad na jednu članicu pokrenuo koordinisan odgovor, a ne sporu i neizvesnu reakciju. Istovremeno, ovakve poruke mogu povećati napetost. Javne pretnje, upozorenja i vojni planovi mogu služiti odvraćanju, ali mogu biti predstavljeni i kao priprema za rat. Zbog toga je važno razlikovati planiranje od odluke, procenu rizika od obaveštajne potvrde i političku retoriku od konkretnih vojnih poteza.

ŠTA SLEDI?

Naredni koraci biće usmereni na praktičnu primenu planova: vežbe, raspoređivanje snaga, unapređenje protivvazdušne odbrane, zaštitu kritične infrastrukture i razvoj sistema za rano upozoravanje. Posebno će biti važno kako će članice uskladiti nacionalne sposobnosti i koliko će biti spremne da dele podatke i preuzmu deo tereta odbrane. Treba pratiti i da li će NATO objaviti dodatne detalje o konceptu, kao i kako će Rusija odgovoriti kroz vojne vežbe, diplomatske poruke ili nove poteze na istočnom krilu. Za sada nema javne potvrde da je neposredan napad u pripremi. Najprecizniji zaključak jeste da NATO razrađuje odgovor na moguću krizu kako bi smanjio verovatnoću da do nje dođe.