REGION
Zirojević: Hrvatski zahtjevi nijesu iznenađenje, ali Crna Gora ne smije da popušta pod pritiskom
Poslanik Evropskog saveza Nikola Zirojević ocenjuje da Podgorica treba da zaštiti državne interese, ali i da pokaže političku zrelost u razgovoru sa Zagrebom. U javnosti se istovremeno vodi spor oko toga da li Hrvatska iznosi legitimna bilateralna pitanja ili pokušava da utiče na tempo evropskih integracija Crne Gore.
14. oktobar 2026. 08:26 · 1 izvora

Izjava Nikole Zirojevića dolazi u trenutku pojačane javne polemike između Crne Gore i Hrvatske o otvorenim bilateralnim pitanjima, položaju hrvatske zajednice i evropskom putu Podgorice. Njegova poruka je dvostruka: Crna Gora, kako navodi, ne treba da „savija kičmu“, ali bi bilo neodgovorno da političke tenzije sa susedom prerastu u dugoročnu štetu po državne interese i članstvo u Evropskoj uniji.
ŠTA SE DOGODILO?
Prema naslovu i dostupnom sažetku objave koju je 14. oktobra 2026. preneo portal Naslovinet, Zirojević smatra da su zahtevi Hrvatske očekivani, ali da odgovor Crne Gore treba da bude zasnovan na političkom pragmatizmu. U javnim nastupima poslednjih dana, međutim, nisu svi akteri iste teme opisivali na isti način.
Hrvatski ministar spoljnih i evropskih poslova Gordan Grlić Radman ranije je poručio da Crna Gora ne može da ignoriše bilateralna pitanja. U javnosti su se pominjali odnosi prema hrvatskoj zajednici, zaštita kulturne baštine, pitanja povezana sa ratnim nasleđem i status pojedinih simbola i objekata. Deo crnogorskih političara te teme vidi kao legitimna pitanja susedskih odnosa, dok drugi upozoravaju da se ona koriste kao oblik pritiska u završnoj fazi evropskih pregovora.
Portal ETV je 9. oktobra objavio ocene sagovornika koji su upozorili da se odnosi sa Hrvatskom i evropske integracije mogu naći u središtu domaće političke borbe. U tom prikazu navodi se i tvrdnja da deo vlasti hrvatske zahteve predstavlja kao ucenu ili politički pritisak. To je politička interpretacija, a ne utvrđena činjenica.
Zirojevićeva pozicija, sudeći prema naslovu i širem kontekstu njegovih ranijih izjava, pokušava da spoji dva stava: odbacivanje postupaka koji bi mogli da izgledaju kao odustajanje od državnih interesa i insistiranje na tome da se sa Zagrebom razgovara bez dodatnog zaoštravanja.
ŠTA JE POTVRĐENO?
Potvrđeno je da između Crne Gore i Hrvatske postoje otvorena bilateralna pitanja o kojima su javno govorili zvaničnici obe države. Potvrđeno je i da je hrvatski ministar Gordan Grlić Radman javno insistirao na tome da Podgorica ne može zanemariti pitanja koja Zagreb smatra važnim.
Takođe je potvrđeno da se ova pitanja prepliću sa evropskim putem Crne Gore, jer se napredak u procesu pristupanja EU odvija u političkom okruženju u kojem dobrosusedski odnosi i rešavanje bilateralnih sporova imaju dodatnu težinu. Evropski dokumenti i javne poruke evropskih zvaničnika uobičajeno insistiraju na vladavini prava, dobrosusedskim odnosima i izbegavanju novih regionalnih tenzija.
Ono što za sada nije moguće potvrditi iz dostupnih materijala jeste da je Hrvatska formalno postavila jedinstven, konačan spisak uslova za Crnu Goru ili da je svaki javno pomenuti zahtev direktno povezan sa zatvaranjem određenog pregovaračkog poglavlja. Za takav zaključak bili bi potrebni zvanična diplomatska dokumenta, zapisnici sa sastanaka ili precizna saopštenja institucija.
ŠTA NIJE POTVRĐENO / GDE SE IZVORI RAZILAZE?
Najveće neslaganje odnosi se na tumačenje prirode hrvatskih zahteva. Zagreb ih predstavlja kao pitanja koja proizlaze iz bilateralnih odnosa, zaštite prava i rešavanja nasleđenih problema. Deo crnogorske javnosti i političke scene smatra da se ista pitanja koriste za politički pritisak na Podgoricu, naročito u trenutku kada Crna Gora pokušava da ubrza završnicu pregovora sa EU.
Nije potvrđeno da Hrvatska uslovljava članstvo Crne Gore u EU zahtevima koji izlaze iz okvira evropskih pravila. Nije potvrđeno ni da su svi problemi koje političari javno navode zvanično postavljeni kao preduslovi za zatvaranje pregovaračkih poglavlja. Zbog toga tvrdnje o „uceni“, kao i tvrdnje da Podgorica sistematski zanemaruje prava hrvatske zajednice, treba tretirati kao političke ocene dok ih ne potkrepe proverljive institucijske činjenice.
Dodatno, sama formulacija da Crna Gora ne treba da „savija kičmu“ predstavlja političku poruku, a ne opis konkretnog diplomatskog poteza. Nije javno potvrđeno da je Vlada Crne Gore prihvatila ili odbila bilo koji konačan paket zahteva.
ZAŠTO JE OVO VAŽNO?
Ovaj spor je važan iz najmanje tri razloga. Prvo, odnosi sa Hrvatskom predstavljaju odnose sa susednom članicom EU i NATO-a. Zbog toga svako dugotrajno zaoštravanje može imati posledice koje prevazilaze bilateralnu diplomatiju.
Drugo, otvorena pitanja mogu postati deo domaće političke kampanje. Vlast može optuživati opoziciju za popustljivost prema susedu, dok opozicija može tvrditi da vlast ugrožava evropski put zbog identitetskih i simboličkih sukoba. Takvo nadmetanje otežava razlikovanje stvarnih diplomatskih problema od političke retorike.
Treće, pragmatizam ne bi trebalo da znači prihvatanje bilo kog zahteva bez rasprave, ali ni odbacivanje svih zahteva kao neprijateljskog pritiska. Za Crnu Goru je najvažnije da svako pitanje bude prevedeno u precizne obaveze, rokove i pravne procedure. Samo tako javnost može da proceni šta je zaista dogovoreno, šta je predmet pregovora, a šta ostaje politička interpretacija.
U tom smislu, Zirojevićeva poruka govori o dilemi koja nije samo njegova: kako zaštititi suverenitet i dostojanstvo države, a istovremeno izbeći izolaciju i nepotrebne sukobe sa partnerima od kojih zavisi evropska perspektiva Crne Gore.
ŠTA SLEDI?
Naredni korak trebalo bi da bude javno razjašnjenje sadržaja hrvatskih zahteva. Vlada Crne Gore i hrvatske institucije mogu smanjiti prostor za različita tumačenja objavljivanjem preciznih informacija o tome koja su pitanja otvorena, na kojim forumima se o njima razgovara i da li imaju formalnu vezu sa pregovaračkim poglavljima.
Važan bi bio i nastavak direktnog političkog dijaloga, uključujući predstavnike hrvatske zajednice u Crnoj Gori. Pitanja nestalih, ratnog nasleđa, kulturne baštine i položaja manjina zahtevaju institucionalni tretman, a ne samo izjave za medije.
Za sada nema osnova da se zaključi da je došlo do konačnog diplomatskog dogovora ili formalne blokade evropskog procesa. Najpreciznije je reći da se radi o političkom sporu u kome su određene teme potvrđene kao otvorene, dok su njihova težina, način rešavanja i veza sa pristupanjem EU i dalje predmet neslaganja.